Stabilizacija gležnja fibularnim periostealnim režnjem u liječenju kronične lateralne nestabilnosti gležnja

Cilj: Cilj rada jest prikazati rezultate anatomske stabilizacije kronično nestabilnog gležnja uz augumentaciju fibularnim periostealnim režnjem. Ispitanici i metode: Ukupno 7 muškaraca i 7 žena s kroničnom nestabilnošću gležnja, medijan životne dobi 37 godina (20 – 61 godinu), liječeno je operacijski transponiranim fibularnim periostealnim režnjem. Transponirani periostealni režanj fiksiran je sidrima ili transosealnim šavima za kost talusa i petne kosti, u rekonstrukciji prednjeg talofibularnog i kalkaneofibularnog ligamenta. Svi pacijenti analizirani su AOFAS i FADI biljezima prije operacije i najmanje godinu dana nakon zahvata. Rezultati: Prijeoperacijski AOFAS porastao je s medijana 47 (17 – 82) na medijan 95 (84 – 100) nakon stabilizacije periostealnim fibularnim režnjem (p < 0,05). Medijan preoperacijskog FADI-ja iznosio je 89,2 (13,8 – 95,2), a nakon operacije medijan FADI-ja iznosio je 95 (79,5 – 98,8) (p < 0,05). Četrnaest pacijenata vratilo se svojim redovitim životnim i sportskim aktivnostima. Anatomske metode stabilizacije gležnja daju bolje funkcijske rezultate u odnosu na neanatomske metode. Periostealno tkivo s fibule čvrsto je i odlično se remodelira, te nakon godinu dana u cijelosti formira originalni ligament. Većina istraživanja različitih oblika korištenja fibularnog periostealnog režnja u lateralnoj stabilizaciji gležnja, bez obzira na način i vrstu fiksacije, daje odlične funkcijske rezultate. Zaključak: Metoda lateralne stabilizacije gležnja periostealnim presatkom s fibule pouzdana je metoda liječenja kronične lateralne nestabilnosti gležnja.